Capoeira je afro-brazilska umjetnička forma koja uključuje elemente borilačkih vještina, igre, glazbe i plesa. Nastala je u Brazilu, razvili su je robovi iz Afrike (posebno s područja današnje Angole) u 16. stoljeću.

Capoeira se izvodi u krugu (roda) koji čine capoeiristi. Oni pjevaju, plješću i sviraju instrumente, te stvaraju energiju (axe) koju dvoje capoeirista (koji igraju) pretvaraju u atraktivne pokrete. Malo više o samoj capoeiri saznati ćemo kroz povijest capoeire.

saznaj više

Manuel dos Reis Machado, poznatiji kao Mestre Bimba (23.11.1899, Salvador, Brazil – 15.02.1974.) bio je mestre Afričko-Brazilske borilačke vještine Capoeire.

U početku..
Neki govore da je Machado rođen 1899 a neki 1900, al se češće koristi godina 1900. Otac mu se zvao Luiz Cândido Machado a majka Maria Martinha do Bonfim. Rođen je u Bairro do Engenho Velho, Salvador. Nadimak Bimba nastao je za vrijeme njegovog poroda zbog oklade između njegove majke i  babice. Naime majka se kladila da će biti curica a babica da će biti dečkić. Nakon što je rođen, babica je rekla.. pogledajte dečko je, vidite mu bimbu! (muški spolni organ).

Počeo je učiti capoeiru kada je imao 12 godina, trenirao ju je s Bentinhom, Afrikancem koji je bio kapetan Navigacijske Kompanije Bahie, čiji je stil bio Angola...

Machado je bio rudar, stolar, skladištar, lučki radnik, ali najviše capoeirista.

Rođenje regionalnog stila (Regionala)

Kada je imao 18 godina, Bimba je osjetio kako capoeira gubi svoju djelotvornost borilačke vještine i instrumenta otpora, i postaje folklorna aktivnost koja se svodi na devet pokreta. Tada je Bimba počeo vračati pokrete iz tradicionalnih capoeirinih borbi i dodao je nove pokrete iz drugog Afričkog borbenog stila zvanog Bataque (igra) – grubi tip borilačke vještine koju je naučio od svog oca (u kojoj je njegov otac bio prvak) te je uveo pokrete koje je sam izmislio. To je bio početak razvoja capoeire regionala.

U 1928. počinje novo poglavlje u povijesti capoeire, kao i promjene u načinu pogleda na crne ljude (Afrikance dovedene u Brazil kao robovi) u Brazilskom društvu. Nakon demonstracije u palači Bahijskog Guvernera, Juracy Magalhãesa, Bimba je konačno bio uspješan u uvjeravanju vlasti u kulturnu vrijednost capoeire, i tako je 1930. službeno okončana njena zabrana, koja je na snazi od 1980.

Machado je osnovao prvu capoeiru školu 1932, Academia-escola de Cultura Regional, u Engenho de Brotas in Salvador, Bahia. Prije toga capoeira se vježbala i igrala samo na ulici. Međutim, capoeiru su još uvijek jako diskriminirali, protiv koje je bila viša klasa brazilskog društva. Kako bi promijenili pogrdan ugled Capoeire i njenih praktičara kao sporedne, nečujne i zlonamjerne, Bimba je postavio nove standarde u umjetnosti.

Njegovi učenici morali su nositi čiste, bijele uniforme, dokazati razredno znanje iz škole, vježbati disciplinu, pokazati dobro držanje i mnoge druge standarde. Kao rezultat, doktori, pravnici, političari, ljudi više i srednje klase te žene (do tada isključene) počeli su dolaziti u školu pružajući Bimbi legitimitet i potporu.

Capoeira Regional je uspostavljena

U 1936, Bimba je izazvao borce bilo koje borilačke vještine da testiraju njegov regionalni stil. Bimba je imao četiri borbe, boreći se protiv Vítora Benedita Lopesa, Henriquea Bahie, Joséa Custódio dos Santosa ("Zé I") and América Ciência. Bimba je pobjedio sve borbe.

U 1937, Bimba je dobio potvrdu za obrazovanje od državnog odbora nakon što je demonstrirao capoeiru tadašnjem predsjedniku Getúlio Dorneles Vargas.

U 1942. Machado je otvorio drugu školu Terreiro de Jesus on Rua das Laranjeiras.. Škola je još uvijek otvorena a nadzirao ju je njegov bivši učenik "Vermelho" do rane 1980. Škola tad dolazi pod kratkotrajni nadzor Mestrea Almiroa, prije nego što se prenjela Mestreu Bambi; čovjeku koji još danas vodi školu. On je učio capoeiru za vojsku i policijsku akademiju. On se tad smatrao „ocem moderne capoeire“.

Važna imena Brazilskog društva u to vrijeme kao što su Dr. Joaquim de Araújo Lima (bivši guverner Guaporé), Jaime Tavares, Rui Gouveia, Alberto Barreto, Jaime Machado, Delsimar Cavalvanti, César Sá, Decio Seabra, José Sisnando i mnogi drugi su bili Bimbini studenti.

Nasljeđe

Nesretan s lažnim obećanjima i s manjkom podržavanja lokalnih vlasti u Bahii, preselio se u Goiâniu u 1973. na poziv bivšeg studenta. Umro je godinu dana poslije, 15. veljače, 1974. u bolnici das Clínicas de Goiânia, od moždanog.

Bimba je uspio vratiti originalne vrijednosti capoeire , koja su se koristila među crnim robovima stoljećima prije njega. Za Bimbu capoeira je bila borba ali „natjecanje“ bi se trebalo izbjegavati jer je vjerovao u „suradnju“ u borbi, gdje je jači borac uvijek odgovoran za slabijeg borca i da pomaže slabijem borcu tako da se previše ne ističe u svojoj borbenoj tehnici.

Machado se borio cijeli svoj život za ono što je vjerovao da je capoeira i u tome je uspio. Nakon što je umro 1974, jedan njegov sin „Nenel“ (Manoel Nascimento Machado), u 14, preuzeo je očevu ostavštinu capoeire. Nenel je i dalje odgovoran za kulturno i povijesno nasljeđe koje mu je otac ostavio, on je predsjednik Filhos de Bimba škole Capoeire.

Bimbina pravila akademije

Bimba je čvrsto vjerovao kako je capoeira imala izuzetne vrijednosti kao borilačka vještina samoobrane. Otud su njegova vjerovanja da se rezvije u svojim učenjima na strukturan i metodičan način.

Bimba je capoeirinu nastavnu metodu sa zapovjedima, načelima i običajima, koja su još uvijek dio regionalne capoeire.

Neke njegove zapovjedi su:
• Prestati pušiti i piti s obzirom da to djeluje na igračeve performanse
• Izbjegavanje demonstriranja vlastitog napretka capoeire izvan škole (iznenađujuće bitan faktor)
• Izbjegavati razgovor za vrijeme treninga, umjesto toga treba gledati i učiti
• Dnevno vježbati osnove
• Ne bojati se približiti protivniku – što mu se više približimo više ćemo naučiti
• Držati tjelo opušteno
• Bolje je dobiti batine u rodi nego na ulici
• Studenti moraju biti dobri u školi

Bimba je također uspostavio svoja capoeira načela kao temelj nastavnih metoda:
• Gingar sempre (stalno biti u pokretu za vrijeme borbe); ginga je osnovni pokret u capoeiri
• Esquivar sempre ( stalno izbjegavati protivnikove napade)
• Svaki pokret mora imati svrhu (napad i odgovarajući pokret obrane)
• Očuvati konstantu fiksnu poziciju na terenu (akrobatski skokovi te čine ranjivim)
• Igraj prema ritmu koji vodi berimbau muzički instrument u capoeiri)
• Poštuj igrača koji se ne može više braniti ili napadati
• Štititi protivnički psihički i moralni integritet (zavrijeme treninga, jači moraju pomagati slabijima)

Shodno tome, Bimba je stvorio nekoliko tradicija i rituala za potporu njegove metodologije:
• Stolica je korištena za trening početnika studenata/igrača
• Charanga je orkestar u capoeiri, koji se sastoji od berimbaa i dva pandeira
• Pjevanje (quadras e corridos), pjesme koje je skladao Bimba koji prate igru
• Batizado (krštenje), prvi put kada učenik igra capoeiru na zvuk berimbaa

Aspekti i njihova metoda koji još uvijek čine capoeiru ragional jedinstvenom:
• Pristup ispitu (psihički test sastavljen od pokreta capoeire da bi se vidjela studentova stabilnos)
• Sequência (Sekvenca) od 17 osnovnih capoeira pokreta napada i obrane.
• Vježbanje drugačijih ritmova igra
• Posebni pokreti: projekcija, povezivanje i debalansiranje.
• Vježbanje cintura desprezada (druga sekvenca koju vježbaju napredniji studenti)
• Formatura (polaganje za capoeira učitelja)
• Especialização and emboscada (posedni napredni testovi)