Mestre Pastinha

Vicente Ferreira Pastinha, kako mu je puno ime, je rođen  5.travnja 1889, u Salvadoru, Brazil. Umro 13.studeni 1981. Rođen je u skromnoj obitelji od oca, José Señor Pastinha i Eugênia Maria de Carvalho, sa capoeirom se prvi put susreo u osmoj godini života.

Priča ide nekako ovako. U susjedstvu mladog Vincentea je živio jedan posebno neugodan stariji dječak, koji ga je redovno tukao, i vjerovatno bi naš Vincente dobivao batine ostatak mladosti da se nad njim nije sažalio mladić po imenu Benedito. Mladi afrički brazilac(to je valjda politički ispravan termin) kao i svi u tom razdoblju  je znao ponešto capoeire, koja je tad bila zabranjena zakonom, jedan je dan vidio dnevnu porciju batina koju je Vincente dobivao i pozvao ga da sljedeći dan dođe, umjesto po porciju, kod njega doma, da mu ima neke stvari za pokazat. Vincente nije imao šta izgubiti i naravno pojavio se kod Benedita. Benedito mu je pokazao osnove capoeire i ispričao mu priče koje ju prate. Nakon nekog vremena Vincente se odvažio doći na zakazano mjesto sa svojim „dušmanom“, u stilu karate kida i majstora Miyagija, Vincente je natamburao ovog dečka, da ga više nije krivo pogledao, i od tada do kraja života je imao jako visoko mišljenje od Vincenteu Pastinhi.

Vincente je djetinjstvo proveo u jako skromnim uvjetima ali je iskorištavao svaku priliku koja mu se pružala da se usavrši u svojim pokazat će se poslije dvjema najvećim strastima, slikanju i capoeiri. Tako bi Vincente ujutro išao u Liceu de Artes e Ofício školu za slikanje, a popodne bi iskoristio za igru zamjevima i usavršavanje capoeire. Njegov otac nije previše odobravao capoeiru ali je valjda shvatio da ga to drži podalje od problema koji su bili svakodnevica i nije prigovarao sljedeći tri godine. Ali nakon tri godine je izrazio nezadovoljstvo s capoeirom i želju da Vincete upišu svojevrsnu pomorsku školu. Vincetne ga je poslušao i „otišao u mornare“, ali je i tamo nastavio s prakticiranjem capoeire, što je zaintrigiralo njegove kolege i prijatelje iz škole, pa je tamo bilo prvo mjesto gdje je Vincente počeo podučavati capoeiru. Nakon što je navršio 21 godinu, Vincente se posvetio slikanju kao profesiji i tako zarađivao kruh svagdanji.

Sljedeća velika prekretnica u Vincenteovom životu se dogodila 1941.god(ne nije otišao u rat) kada ga je jedan od njegovih učenika, Aberre pozvao u "ladeira do Gengibirra" na nedjeljnu rodu. To je bilo mjeste gdje su se okupljali ponajbolji mestrei capoeire. Nakon brze demonstracije umijeća ga je ponajbolji mestre Bahie , mestre Amorzinho zamolio da preuzme naučavanje capoeire angole. Vincente je naravno prihvatio i od tada postaje poznat kao Mestre Pastinha. Već 1942. Otvara prvu službenu školu za capoeiru, "Centro Esportivo de Capoeira Angola", u Pelourinhu. Kao zanimljivost: učenici prve škole za capoeiru su nosili crne abade i žute majice,po uzoru na Pastinhin najdraži nogometni klub "Ypiranga Futebol Clube", dok su danas kako svi znamo tradicionalno bijele abade „službene“. Jedno od većih priznanja je bilo sudjelovanje u Brazilskoj delegaciji na "First International Festival de Artes Negras" u Dakaru, Senegal(1966). Sa sobom je vodio Mestre João Grandea, Mestre Gato Pretoa, Mestre Gildo Alfineta, Mestre Roberto Satanása i Camafeu de Oxossa.

Inače Pastinhi u životu nije bilo lako, bavio se doslovce svim i svačim da zaradi. Radio je kao krojač, laštio je cipele,tražio zlato, kao izbacivač u kockarnici i kao građevinski radnik u  "Porto de Salvador". Sve te poslove je radio ali nikad nije prestao bit angoleiro, i to ga je valjda i očuvalo u sumrako života kad mu baš ništa nije pošlo za rukom. Lokalne vlasti su na prevaru došle do prostora u kojem je bila Pastinhina škola angole uz obećanje da će samo renovirat zgradu, da bi na kraju u njoj izgradili casino i par trgovina. Pastinhinino zdravstveno stanje se pogoršavalo iz godine u godinu. Dok na kraju nije bio na korak od sljepoće bez novaca, prijatelja i veoma lošeg zdravlja. Zadnju rodu je vodio 12. Travnja 1981. Kasnije je te iste godine i umro. Životom je bio pravi capoerista u svakom smislu te riječi. Njegova učenja su očuvala capoeiru od propadanja u zaborav i degradacije u uličnu vještinu. Tako da s pravom nosi naziv otac i zaštitnik capoeire.