Nastavit ću tamo di sam stao zadnji puta s tim da ćete u tekstu naći sad i poznatijih pojmova, i imena ako ste čitali tekstove pjesama kao što su Zumbi, Quilombo... 

Znači stali smo otrpilike u 16om stoljeću.  Situacija je bila kakva je bila, jako puno robova i puno manje vlasnika, zabranjena bilo kakva vojna obuka, capoeira se razvila kao takva sa nekim elemntima plesa da se prikrije njena prava narav, i sve više robova ju je sve bolje znalo...

A i u međuvremenu se situacija samih robova pogoršala, kako ih je bilo sve više, bilo su sve više „potrošni“...

Tako da ih je dosta, doslovce „umrlo od posla“. Robovi su bježali i dizali bune. Kad bi pobjegli od vlasnika i iz naselja naselili bi se u Amazonskoj prašumi, i podizali naselja po uzoru na ona koja su ostavili u Africi. Takva naselja su zvana Quilombos(kilombos). Sama riječ Quilombo je, u biti, kilombo, riječ iz Kimbundu jezika, najraširenijeg jezika u centralnoj Africi iz predkolonijalnog razdoblja.  A najpoznatiji quilombo je bio Quilombo dos Palmeres, na vrhuncu pobune u njemu je obitavalo preko 30 000 odbjeglih robova, i njihove, u slobodi, rođene djece.Nalazio se u brdima Serra de Barigae, u sjeveroistočnom Brazilu, današnja savezna država Alagoas.

Već oko 1677-8. Portugalski kolonijalni izvještaji spominju to veliko naselje i  nazivaju ga „Angola Janga“,( Mala Angola), također izvještaji se poklapaju u činjenici da je nad 9 velikih naselja koji su tvorile taj quilombo jedan vladar, Ganga Zumba, a nad okolnim manjim naseljima vladaju pripadnici njegove obitelji.  U želji da zaustavi stalne sukobe sa vlastima i ubijanje vlastitog naroda, Zumba je pristao na jako nepovoljne uvjete mira iz 1676, kojeg je on sam ponudio nakon posebno jakog poraza. Uvjeti s u bili da se moraju naseliti bliže velikim nasljeima pod državnom kontrolom, i da se svi robovi koji nisu rođeni u Palmeresu vrate vlasnicima. Ganga Zumba je pristao ne te uvjete ali jedan od njegovih najmoćnijih upravitelja, Zumbi (kasnije Zumbi dos Palmeres) se pobunio protiv takvih uvjeta, i digao pobunu protiv svog ujaka. Priče se razilaze da li ga je Zumbi otrovao, ili se Zumba u znak upozorenja da se Portugalcima ne može vjerovat sam otrovao. Kakogod da je bilo, Zumbi je uspio uvjeriti velik broj ljudi u svoju korist, a one koji se nisu priklonili, je pustio da se nasele, po dogovoru sa Portugalskim vlastima, bliže većim naseljima.

Sam Zumbi je inače rođen kao slobodan čovjek u Palmeresu 1655. Nedugo nakon rođenja je u Portugalskom prepadu na Palmeres, otet i predan misionarima. Kršten je pod imenom Francisco i naučen latiskom i portugalskom jeziku. Sa 15 godina, dakle 1670 bježi natrag u Palmeres gdje je ubrzo postao poznat, i po velikoj fizičkoj snazi ali i ratnom umjeću. Kad je svrgnuo Ganga Zumbu preuzeo je vlast u Palmeresu i nastavio, nakratko prekinute sukobe, sa Portugalskim vlastima. 15 godina nakon što je preuzeo vlast, i nakon 67 godina ratovanja, Palmeres je 6. Veljače, 1694. pao pod paljbom portuglaskih topova. Sam Zumbi je ranjen i kasnije izdan, te predan vlastima. 20. Studenog, 1695. Je uhićen i dekapitiran na mjestu. Njegova glava je poslana u Recife, prijestolnicu te pokrajine, gdje je bila izložena na glavnom trgu za dokaz robovima da Zumbi nije besmrtan, i za upozorenje što se dešava pobunjenicima. Danas je 20. Studeni, nacionalni praznik, dana kad se obilježava Zumbijeva hrabrost kao uzor svim Brazilcima, a njegov spomenik se nalazi u glavnom gradu Brazila, Brasilii. Capoeira kao takva je bila tehinka kojom su se Zumbijevi ratnici borili svakodnevno protiv portugalskih vojnika.

Nastavak slijedi, lagano se primičemo Bimbi i Pastinhi, nadam se da je do sada zanimljivo...