Što je Bataria?

Batariu čini 6 capoeirista s instrumentima (3 berimbao-a - viola, media i gunga, 2 pandeira i 1 atabaque) koji  određuju brzinu igre u rodi s obzirom na ritam sviranja. To je kompletna Bataria, s tim da je obično dovoljan i samo jedan berimbau, uz ostale instrumente.  Još se mogu ubaciti i reco-reco, te agogo.

Berimbau obično svira capoeirist s najvećim rangom u grupi te on odabire ritam igre i pjesme – vodi rodu.

Panderio i atabaque ga prate s istim ritmom, te se nakon toga ukljčuju i ostali capoeiristi s pljeskanjem i pjevanjem.

Postoji više vrsta igri u rodi:

Angola – spori ritam, spora igra sa puno zahtjevnih pokreta koji se izvode nisko uz pod. Nema pljeskanja.

Regional – brzi ritam, brza igra sa puno akrobacija i „letećih pokreta“ (za publiku najatraktivniji dio).

Benguela – srednji ritam (nešto između Angole i Regionala), dakle kombiniraju se i niski i visoki pokreti.

Iuna – igra u kojoj se ne plješće niti ne pjeva, a namjenjena je samo za capoeiriste s najvišim rangom (profesors, formados, mestres).

Cilj u svakoj rodi je stvoriti energiju (glazba) koja će pridonjeti dvojici capoeirista unutar rode, da na najbolji način izmjene svoje „vještine“, tj. pokrete i udarce.

Ulazak u rodu...

U rodu se ulazi po dvoje i to pokraj Batarie, s tim da se krug uvijek obilazi s vanjske strane.

Prije samog početka igre, dvoje capoieirista čučnu ispred glavnog beirmbaua, te na taj način odaju počast instrumentima i mestreu. Kad „vođa“ rode dozvoli ulazak (znak s berimbauom), capoeiristi se rukuju, i tek onda smiju započet igru. Prednost ulaska u rodu imaju mestrei, te capoeiristi većeg ranga.

Slijedeći koji želi ući u rodu, mora „kupiti“ jednog od igrača na način da prekine borbu i nastavi igru s onim koji je duže u rodi. (on također ulazi u krug s vanjske strane i prolazi pokraj Batarie). Za prekid igre mora odabrati pravi trenutak, te jasno dat do znanja onome koga zamjenjuje, kako nebi narušavao kontinuitet igre.

U pravilu, ako je mestre u rodi, njega se nikad ne prekida, jer bi to iskazalo nepoštovanje. Mestre obično sam odlučuje kad će ući u rodu i isto tako kad će iz nje izaći, jer je najčešće On taj koji „vodi“ rodu i drži sve pod kontrolom. Isto tako, capoeirista koji ima „rođendansku rodu“, dužan je igrati sa svima u krugu, te se njega nikad ne izbacuje.

Ukoliko igra traje duže i jedan od capoeirista se umori, isti može smiriti igru tako da počne trčati u krug suprotno od kazaljke na satu – to se zove „Volta a mundo“ iliti put oko svijeta. Drugi igrač ga slijedi. Osoba koja je pozvala „volta a mundo“ odlučuje kad će nastaviti igru.

Po završetku igre (ukoliko ih nitko nije prekinuo), dvoje capoerista se rukuju u znak poštovanja, te prepuštaju „rodu“ slijedećim borcima.

Cilj svake rode je napraviti čim bolju energiju (AXE). Svi koji sačinjavaju krug dužni su pjevati i pljeskati u ritmu koji određuje glavni berimbao, jer na taj način pridonose energiji i tako pomažu capoeristima unutar kruga. Što je bolja energija, to je bolja i igra u rodi.

Glazba mora bit kontinuirana, tj bez prekida. Ritmovi najčešće kreću od najsporijeg, pa sve brže i brže, ovisno o tome kako se razvija igra. Završetak rode obilježen je najčešće pjesmom „Adeus Adeus, Boa Viagem!“